Hrvatska agencija za telekomunikacije od 10. kolovoza 2006. na stranicama www. telekom.hr pokreće javnu raspravu na temu:
Uzimajući u obzir dosadašnje iskustvo i promjene u Europskoj zajednici, kao i posebnosti hrvatskog telekomunikacijskog tržišta, Vijeće Hrvatske agencije za telekomunikacije odlučilo je da se javna rasprava temelji na dokumentu "Preporuka Europske komisije o međusobnom povezivanju na liberaliziranom telekomunikacijskom tržištu; 2. dio - Računovodstveno odvajanje i troškovno računovodstvo" od 08. travnja 1998. godine (Commission Recommendation of 8 April 1998 on interconnection in a liberalized telecommunications market; Part 2 - Accounting separation and cost accounting - u daljnjem tekstu Preporuka).
Iako je temeljni dokument prema kojem Agencija pokreće javnu raspravu Preporuka, stručna javnost, odnosno svi sudionici pozvani su da svoja mišljenja i komentare ne ograniče isključivo na sadržaj Preporuke, već da u obzir uzmu i druge dokumente, kao i praksu unutar zemalja članica Europske zajednice, a vezano za troškovno računovodstvo i računovodstveno odvajanje.
Hrvatska agencija za telekomunikacije poziva operatore javnih telekomunikacijskih mreža i sve zainteresirane da tijekom javne rasprave iznesu svoja stajališta i komentare do 14. rujna 2006. godine.
Sudionici u javnoj raspravi svoje komentare mogu uputiti i pismeno na adresu:
Hrvatska agencija za telekomunikacije, Jurišićeva 13, 10000 Zagreb, uz obvezno navođenje slijedećih podataka:
Svi zaprimljeni komentari bit će javno objavljeni na stranicama www. telekom.hr, te će ih sudionici moći komentirati.
o međusobnom povezivanju na liberaliziranom telekomunikacijskom tržištu
2. dio – Računovodstveno odvajanje i troškovno računovodstvo
Uzimajući u obzir Direktivu 97/33/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 1997. o međusobnom povezivanju u telekomunikacijama koja se odnosi na osiguravanje osnovne usluge i interoperabilnosti kroz primjenu načela otvorenog pristupa mreži (ONP)[1] a posebice pripadajući Članak 7(5),
Budući da Direktiva 97/33/EC dodijeljuje nacionalnim regulatornim tijelima za telekomunikacije važnu ulogu u osiguravanju adekvatnog međusobnog povezivanja mreža u skladu sa zakonima Zajednice, uzimajući u obzir Preporuke koje je Komisija utvrdila kako bi se olakšao razvoj pravog europskog domaćeg tržišta; budući da, posebice, Članak 7(5) Direktive 97/33/EC traži od Komisije da pripremi preporuke o sustavima troškovnog računovodstva i računovodstvenog odvajanja;
Budući da Članak 7(2) Direktive 97/33/EC traži od organizacija koje su nacionalna regulatorna tijela proglasila operatorima sa znatnom tržišnom snagom, da slijede načela transparentnosti i orijentacije troškova za cijene međusobnog povezivanja;
Budući da Članak 8(2) Direktive 97/33/EC traži od operatora sa znatnom tržišnom snagom da vode odvojene račune, s jedne strane za svoje aktivnosti koje se odnose na međusobno povezivanje – što obuhvaća interno pružanje usluga međusubnog povezivanja i pružanje usluga međusobnog povezivanja drugima – a s druge strane za ostale aktivnosti, kako bi se identificirali svi elementi troškova i prihoda, na osnovu njihovog izračuna i upotrijebljene detaljne metode atribuiranja, vezano uz njihove aktivnosti međusobnog povezivanja, uključujući podjelu na stavke fiksne aktive i strukturalnih troškova;
Budući da Komisija u svojoj Preporuci od 8. siječnja 1998[2] o međusobnom povezivanju na liberaliziranom tržištu – 1. dio: određivanje cijena međusobnog povezivanja, uzima u obzir da je najprikladniji pristup cijenama međusobnog povezivanja onaj koji se temelji na dugoročnim prosječnim rastućim troškovima, budući da on najbolje odgovara tržišnom natjecanju; budući da ovaj pristup ne isključuje upotrebu opravdanih povećanja cijena kao sredstava povrata tih budućih zajedničkih troškova za učinkovitog operatora, što se može dogoditi u okolnostima tržišnog natjecanja;
Budući da pristup određivanju cijena koji se temelji na dugoročnim prosječnim rastućim troškovima podrazumijeva sustav obračunavanja koji se temelji na trenutnim troškovima a ne na prošlim troškovima; budući da je Komisija preporučila zemljama članicama (u preporuci od 8. siječnja 1998.) da postave rokove za implementaciju novog sustava troškovnog računovodstva za operatore sa znatnom tržišnom snagom, koji će se temeljiti na određivanju troškova vezanih uz aktivnosti; budući da su ekonomski i inženjerski modeli odozdo prema gore (bottom-up) još uvijek nesavršeni iako postaju sve sofisticiraniji, te se tako pomirenje pristupa odozgo prema dolje (top-down) i onog odozdo prema gore (bottom-up) ne može očekivati u doglednoj budućnosti;
Budući da Članak 7(5) Direktive 97/33/EC zahtijeva da nacionalna regulatorna tijela osiguraju opis sustava troškovnog računovodstva koji pokazuje osnovne kategorije u koje se grupiraju troškovi i pravila upotrijebljena za alokaciju troškova međusobnog povezivanja, zainteresiranim stranama bude dostupan na zahtjev; budući da način alokacije troškova mora biti prikazan dovoljno detaljno da se jasno vidi odnos između cijena i troškova mrežnih dijelova i usluga (tj. faktora upotrebe); budući da treba prikazati i bazu na temelju koje se nepripisivi troškovi alociraju između različitih računa; budući da slaganje sa sustavom troškovnog računovodstva mora verificirati nacionalno regulatorno tijelo ili neko drugo kompetentno tijelo, neovisno o telekomunikacijskoj organizaciji i odobreno od strane nacionalnog regulatornog tijela; budući da financijsko izviješće o slaganju mora biti objavljeno svake godine;
Budući da Članci 12(1) i 13(1) Direktive 95/62/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1995. o primjeni otvorenog pristupa mreži (ONP) na govornu telefoniju[3] zahtijevaju da tarife za korištenje javne fiksne telefonske mreže i usluge govorne telefonije slijede osnovna načela orijentacije i transparentnosti troškova, uključujući implementaciju odgovarajućeg sustava troškovnog računovodstva od strane operatora sa znatnom tržišnom snagom; budući da su doprinosi međusobno povezanih strana shemama koje pripadaju access deficit tipu (riječ je o naknadama za troškove nastale uslijed nemogućnosti postizanja ekonomske cijene usluge, op. Hrvatske agencije za telekomunikacije) dozvoljeni samo kad su ograničenja tarife nametnula nacionalna regulatorna tijela na temelju isplativosti i pristupačnosti telefonske usluge u skladu s Člankom 12(2) Direktive 95/62/EC; budući da Komisija u svom priopćenju od 27. studenog 1996. o kriterijima procjene za nacionalne sheme izrade troškovnika i financiranja osnovnih usluga u telekomunikacijama i u smjernicama za zemlje članice o provođenju tih shema[4], vjeruje da bi takve sheme trebale nestati do 1. siječnja 2000;
Budući da Direktiva Komisije 90/388/EEC od 28. lipnja 1990. o tržišnom natjecanju u telekomunikacijskim uslugama[5], dopunjena Direktivom 96/2/EC[6], zahtijeva od zemalja članica da osiguraju učinkovito tržišno natjecanje među operatorima koji se natječu na relevantnim tržištima; budući da se zahtijeva transparentnost u odnosu na troškovno računovodtsvo operatora i u nepokretnim i u pokretnim telekomunikacijskim mrežama;
Budući da Članak 2 Komisijine Direktive 95/51/EC od 18. listopada 1995. koja dopunjuje Direktivu 90/388/EEC s obzirom na ukidanje ograničenja o korištenju mreža kabelske televizije za pružanje već liberaliziranih telekomunikacijskih usluga[7], zahtijeva da zemlje članice osiguraju transparentnost troškovnog računovodstva i da spriječe diskriminacijsko ponašanje gdje jedan operator koji ima ekskluzivno pravo na javnu telekomunikacijsku mrežnu infrastrukturu i na infrastrukturu za kabelsku televiziju, te da posebice osiguraju odvajanje financijskih računa koji se odnose na svaku pojedinu mrežu i njene aktivnosti kao davatelja telekomunikacijskih usluga, budući da sukladno Članku 8(1) Direktive 97/33/EC operatori sa znatnom tržišnom snagom koji imaju posebno ili ekskluzivno pravo na pružanje usluga u drugim sektorima (kabelskom ili satelitskom televizijskom odašiljanju) moraju imati odvojene račune za telekomunikacijske aktivnosti i za one druge, u istoj mjeri kao da se radi o telekomunikacijskim aktivnostima pravno neovisne tvrtke ili da imaju strukturalno odvojene telekomunikacijske aktivnosti od drugih aktivnosti.
Budući da Članak 8(3) Direktive 97/33/EC zahtijeva od organizacija koje raspolažu s javnom telekomunikacijskom mrežom i/ili javno pružaju raspoložive telekomunikacijske usluge da financijske informacije predoče svojim nacionalnim regulatornim tijelima promptno i na zahtjev i do razine traženih detalja; budući da nacionalna regulatorna tijela mogu objaviti takve informacije kako bi se pridonijelo otvorenom i natjecateljskom tržištu, istodobno uzimajući u obzir čuvanje poslovne tajne;
Budući da primjena načela ove preporuke ne dovodi u pitanje dužnosti zemalja članica i tvrtki koje moraju poštovati pravila Zajednice o tržišnom natjecanju, uzimajući u obzir specifične stavove izložene u priopćenju Komisije o primjeni pravila tržišnog natjecanja kako bi se pristupilo sporazumima u telekomunikacijskom sektoru[8];
Budući da je savjetodavni odbor osnovan Člankom 9(1) Direktive Vijeća 90/387/EEC[9] (ONP odbor) dao potporu načelima sadržanima u ovoj preporuci i da je Komisija uzela u obzir izražena stajališta,
1. Ova preporuka odnosi se na implementaciju sustava računovodstvenog odvajanja i troškovnog računovodstva kod operatora koje su nacionalna regulatorna tijela proglasila operatorima sa znatnom tržišnom snagom u skladu s Člankom 8(2) Direktive 97/33/EC o implementaciji obveza o međusobnom povezivanju, s posebnim obzirom na načela transparentnosti i orijentaciju troškova.
2. Preporuča se da nacionalna regulatorna tijela zahtijevaju od svojih operatora sa znatnom tržišnom snagom raščlanjivanje njihovih operativnih troškova, uposlenog kapitala i prihoda, barem unutar ovih širokih poslovnih pojmova:
Jezgrena mreža obuhvaća davanje usluga međusobnog povezivanja, usluge tranzita i usluge operatora koji daje usluge prijenosa.
Maloprodajno poslovanje obuhvaća aktivnosti koje su uglavnom povezane s komercijalnim davanjem usluga nepokretne telefonije i iznajmljenih vodova krajnjim korisnicima. Odvojeni računi mogu se pripremiti za svaku aktivnost unutar maloprodaje koja je podložna regulaciji (kao što su iznajmljeni vodovi i telefonija).
"Druge aktivnosti" obuhvaćaju druge aktivnosti koje nudi operator sa znatnom tržišnom snagom i koje mogu uključiti neregulirane aktivnosti kao i druge tipove reguliranih aktivnosti. Računi za regulirane i neregulirane aktivnosti moraju biti odvojeni.
Dio I, Dodatka određuje djelokrug svakog poslovanja. Cijena prijenosa između poslovanja navedene su u Dijelu II. U okviru ovih širokih poslovnih pojmova nacionalna regulatorna tijela mogla bi smatrati prikladnim i daljnje raščlanjivanje računa, s obzirom na transparentnost i uvjete tržišnog natjecanja koje zahtijeva nacionalno ili europsko zakonodavstvo (npr. mobilne, kabelske ili međunarodne aktivnosti).
3. Preporuča se da se alokacija troškova, uposleni kapital i prihod obrade u skladu s načelom uzroka nastanka troškova (kao što je određivanje troška prema aktivnosti – activity based costing, ABC).
Sustav troškovnog računovodstva operatora sa znatnom tržišnom snagom treba biti dovoljno detaljan da omogući – koliko je god moguće – alokaciju troškova raspetljanim mrežnim dijelovima a pogotovo kako bi se odredio trošak raspetljanih usluga međusobnog povezivanja.
Dobro definiran sustav troškovnog računovodstva omogućit će da najmanje 90% troškova bude alocirano na temelju direktnog ili indirektnog uzroka nastanka troškova[11].
Preporuča se da nepripisivi troškovi (trošak koji se može pripisati samo na proizvoljnjoj osnovi) budu jasno prepoznati u posebnom računu i da budu podložni posebnom tretmanu od strane nacionalnog regulatornog tijela (trebali bi se distribuirati sukladno pravilima koja su odredile zemlje članice, u skladu s pravilima o tržišnom natjecanju i sukladno načelima transparentnosti i proporcionalnosti).
Preporuča se da nacionalno regulatorno tijelo pokrene javnu raspravu s tržišnim igračima oko usvajanja pravilne metode alokacije i oko specifičnog tretmana za nepripisive troškove.
Dio III Dodatka iznosi preporučena načela za alokaciju troškova, uposleni kapital i prihode prilikom pripreme odvojenih računa.
Dio IV Dodatka pruža smjernice za primjenu tih načela na kalkulaciju operativnih troškova, uključujući deprecijaciju; Dio V, donosi isto za trošak kapitala i uposleni kapital a Dio VI za prihode.
4. U preporuci od 8. siječnja 1998., nacionalnim regulatornim tijelima preporučeno je da svojim operatorima sa znatnom tržišnom snagom odrede rokove za implementaciju novih sustava troškovnog računovodstva utemeljenih na tekućim troškovima.
Preporuča se da metode i kriteriji za procjenu trenutne vrijednosti imovine mreže utvrde nacionalna regulatorna tijela nakon javne rasprave s tržišnim igračima.
Procjena trenutne ili buduće vrijednosti imovine mreže učinkovitog operatora, tj. vrijednosti koja bi prevladala da je tržište naglašeno natjecateljsko, predstavlja ključni element u metodi "računovodstva tekućih troškova". Time se zahtijeva da se troškovi deprecijacije uključeni u operativne troškove izračunaju na osnovu tekućih procjena ekvivalentne imovine, iz čega slijedi da i izviješće o uposlenom kapitalu također treba biti utemeljeno na tekućim troškovima.
Apendiks Dodatka daje smjernice o suvremenim procjenama imovine i metodama prilagodbe tekućeg troška.
5. Uzimajući u obzir derivaciju cijena međusobnog povezivanja, nacionalna regulatorna tijela mogu zahtijevati da se faktori učinkovitosti primjene kao priznavanje činjenice da korištenje vrijednosti računovodstva tekućih troškova za mrežu ne mora u potpunosti odražavati troškove učinkovitog operatora[12]. U ovu svrhu "najbolja praksa troškova međusobnog povezivanja" dana u preporuci od 8. siječnja 1998. predstavlja prikladno uporište.
6. Predlaže se da operatori od kojih je zatraženo izviješće o računovodstvenom odvajanju, predoče i izjavu o prihodu i gubitku te bilancu za svako od posebnih poslovanja. Troškovi prijenosa i kupnje između poslovanja trebaju se jasno raspoznavati.
Preporučeni sadržaj i format financijskih regulatornih izviješća koje operatori sa znatnom tržišnom snagom moraju predočiti prikazani su u Dijelu VII Dodatka.
Zbog usklađivanja, predlaže se da financijsko izviješće o ovim odvojenim regulatornim računima bude konsolidirano u izjave o prihodu i gubitku i u bilancu kompanije kao cjeline. Predloženo je i pomirenje odvojenih regulatornih računa i zakonskih računa operatora.
7. Preporuča se da nacionalna regulatorna tijela pripreme relevantne računovodstvene informacije od operatora sa znatnom tržišnom snagom koje zainteresirane strane mogu dobiti na zahtjev s dovoljnom dozom detalja kako bi se izbjegla nepotrebna diskriminacija između internog i vanjskog pružanja usluga i kako bi se omogućilo prepoznavanje prosječnih troškova neraspetljanih usluga međusobnog povezivanja.
U tom smislu, objava dovoljno detaljnih izjava o troškovima od strane operatora, na kojima se vidi prosječna cijena trošak mrežnih dijelova povećat će transparentnost i ojačati povjerenje natjecatelja u to da nema potpora koje bi sprječavale tržišno natjecanje. To se smatra posebno važnim za prekogranične usluge međusobnog povezivanja i za međunarodne aktivnosti.
K tome, za one zemlje članice koje provode sheme za financiranje obveza o osnovnim uslugama i/ili access deficit doprinosa (access deficit contributions, ADC), preporuča se da nacionalna regulatorna tijela stave na raspolaganje dovoljno računovodstvenih informacija dobivenih od operatora sa znatnom tržišnom snagom kako bi se osiguralo da nema diskriminacije između iznosa nametnutog drugim operatorima i onih internih.
8. Ove računovodstvene smjernice odnose se na regulatorna izviješća i nije im svrha da budu zamjena za zakonska financijska izviješća koja mogu tražiti zemlje članice.
[1] OJ L 199, 26.7. 1997., str. 32.
[2] OJ L 73, 12.3.98., str. 43.
[3] OJ L 321, 30. 12. 1995., str. 6.
[4] COM(96) 608.
[5] OJ L 192, 24.7.1990, str. 10.
[6] OJ L 20, 26. 1. 1996., str. 59.
[7] OJ L 256, 26.10.1995., str. 49.
[8] OJ C 76, 11.3.1997., str. 9.
[9] OJ L 192, 24.7.1990., str. 1.
[10]To ne uključuje one mrežne dijelove koje nisu osjetljive na promet i koje su posvećene nekom određenom korisniku uključujući npr. lokalne petlje i linijske pločice te priključne točke korisnika na koncentratorima i centralama.
[11] Direktno pripisivi troškovi su troškovi koji se mogu direktno povezati s proizvodom ili uslugom. Indirektno pripisivi troškovi su oni koji se mogu proporcionalno pridodijeliti proizvodima i uslugama na mjerljivoj neproizvoljnoj osnovi koja se temelji na odnosu troškova i direktno pripisivih troškova (npr. upotrebom faktora korištenja za svaki korišteni zajednički resurs).
[12]Neke od imovina mogu imati previše zahtjeva ili mrežna arhitektura može biti nedovoljno optimalna. Implementacija ekonomsko-inženjerskog modela odozdo prema gore (bottom-up) omogućit će davanje informacija o ovim neučinkovitostima.