PRAVNI I ČINJENIČNI ASPEKTI SUSTAVA DISTRIBUCIJSKE TELEKOMUNIKACIJSKE KANALIZACIJE (DTK)
UVOD
Činjenica je da su u posljednje vrijeme učestale rasprave, pa i konkretni pravni konflikti većeg broja zainteresiranih pravnih osoba koje pružaju telekomunikacijske usluge (telekom operateri), usluge kabelske televizije i sl. s jedne strane, i države te jedinica lokalne samouprave, s druge strane, a u vezi s pitanjem vlasništva DTK, pristupa novih korisnika u sustav DTK, legalizacijom postojeće opreme ugrađene u DTK u prethodnom razdoblju bez ovlaštenja(bez riješenih imovinsko-pravnih odnosa,bez potrebnih odobrenja tehničke naravi i sl.), naknade za prava korištenja DTK.
Predmetna situacija znatno se zaoštrila tijekom 2005. godine kada je promjenom zakonske regulative liberalizirano telekominukacijsko tržište Republike Hrvatske, što je otvorilo mogućnost većem broju subjekata za pružanje ove vrste usluga (npr. na području Grada Zagreba radi se o cca 40-ak takvih subjekata).
Činjenica je da je zaoštrena konkurencija velikog broja opreatera s druge strane potakla i jedinice lokalne samouprave da daleko više pažnje posvete ovoj problematici jer se jasnom pokazala činjenica da one do sada nisu iskoristile prava koja imaju u odnosu na DTK, što je opet rezultiralo umanjenjem proračunskih prihoda.
Porazna je konstatacija da postojeće stanje sustava DTK u Republici Hrvatskoj nije na zadovoljavajućem nivou niti s imovinsko-pravnog, a niti s organizacijsko-tehničkog aspekta, što sve dovodi do nedopustivo velikog broja slučajeva izgradnje i plaganja instalacija u sustav DTK bez potrebnih odobrenja, bez kontrole tehničkih ispravnosti rješenja, bez upisa novih vodova u propisane katastre vodova, te, što je za jedinica lokalne samouprave vrlo bitno, sve to dovodi do gubitka značajnih proračunskih sredstava.
Iz svega navedenog jasno je da svaka jedinica lokalne samouprave,a naravno i država, mora bez odgode, a u granicama svojih ustavnih i zakonskih ovlasti, urediti ovu materiju i uspostaviti cjelovitu kontrolu nad sustavom DTK u njihovom vlasništvu.
1. PRAVNI ASPEKTI SUSTAVA DTK
Definiciju (osnovu) pojma “sustav DTK” daje odredba članka 2. Pravilnika o tehničkim uvjetima gradnje i uporabe telekomunikacijske infrastrukture (“Narodne ovine” broj 88/01, 122/03) prema kojem je DTK “mreže podzemnih cijevi od pogodnog materijala, kabelskih zdenaca i kabelskih galerija, koja služi za razvod i zaštitu telekomunikacijskih kabela”.
Odredbom članka 11. st. 1. istog Pravilnika određeno je da se operater koji pruža uslugu “koristi izgrađenom infrastrukturom telekomunikacijskih objekata u vlasništvu drugih osoba uz naknadu stvarnih troškova korištenja.”
Isto je prpisano i odredbom članka 22. st. 2 Zakona o telekomunikacijama (“Nardone novine” broj 122/03, 158/03, 70/05).
Mišljenja smo da pored navedenog pojam DTK treba proširiti na način da taj sustav podrazumijeva cjelokupnu mrežu podzemnih cijevi i druge opreme koji se ugrađuju u sustav DTKu cilju pružanja različitih komunalnih i drugih usluga(vodovi električne energije,vode,plina, telekomunikacijski kabeli i sl.).
Dakle, u osnovi pravnog uređenja ove materije postavlja se pitanje prava osobe koja postavlja(ugrađuje) svoju opremu u sustav DTK koji je izgrađen na zemljištu u vlasništvu države ili pak jedinice lokalne samouprave na zauzimanje(služnost)toga zemljišta.
U iznalaženju odgovora na ovo pitanje mišljenja smo da valja poći od slijede-
ćih odredbi imajući u vidu kao polaznu odredbu odredbu
članka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 114/01) gdje je propisano da predmet prava vlasništva može biti svaka nekretnina (osim onih koje nisu za to sposobne), te da je nekretnina čestica zemljišne površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje
-odredbe članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi(“Narodne novine” broj 33/01 i 60/01) gdje je propisano da općine i gradovi preuzimaju nekretnine dosadašnjih općina čiji su sljednik( za ovu materiju važno je jer se to odnosi na izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište)na dan stupanja na snagu toga zakona,a to je 30.prosinca 1992.god.
- odredbe članka 31. Zakona o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine” broj 36/95) gdje je propisano da su jedinice lokalne samouprave univerzalni pravni sukcesori pravnih osoba registriranih za obavljanje komunalnih djelatnosti ,na koju nadalje treba povezati odredbu članka 360. ZOVO koja upućuje da su jedinice lokalne samouprave postale vlasnici nekretnina koje su bile društveni kapital pravnih osoba registriranih za obavljanje komunalnih djelatnosti na dan stupanja na snagu ZKG-a, to je 9. lipnja 1995. godine.
- odredbe čl. 3.istog zakona gdje su posredno definirani pojmovi “javne površine” i “nerazvrstane ceste”, i gdje su javne površine definirane kao javne zelene površine, pješačke staze, pješačke zone, otvoreni odvodni kanali, trgovi, parkovi, dječja izgrališta i javne prometne površine (osim javnih cesta) a nerazvrstane ceste definirane kao površine koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika , a koje nisu razvorstane ceste u smislu posebnih propisa.
Budući su jedinice lokalne samouprave obvezne osigurati financiranje komunalnih djelatnosti održavanja javnih površina i održavanja nerazvrstanih cesta iz sredstava komunalne naknade(dakle iz svoga proračuna) te financiranje izgradnje istih, valja zaključiti da se jedinica lokalne samouprave može odrediti njihovim vlasnikom.
Temeljem svega navedenog mišljenja smo da je pravno utemeljen zaključak da sujedinice lokalne samouprave dana 30. prosinca 1992.god. postale vlasnik izgrađenog i neizgrađenog građevinskog zemljišta ranijeg prava korištenja općina , a 9. lipnja 1995. godine postale vlasnik svih nekretnina koje su bile društveni kapital pravnih osoba registriranih za obavljanje komunalnih djelatnosti te slijedom toga i svih komunalnih objekata i uređaja komunalne infrastukture, dakle i cjelokupnog sustava DTK na tim nekretninama, te na svim drugim nekretninama u vlasništvu tih jedinica ukoliko se DTK na njima nalazi .
Sijedom prednjeg utvrđenja, a u skladu s odredbom članka 35. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nesporno je da stvarima (nekretninama) u vlasništvu jedinica lokalne samouprave raspolaže i upravlja gradsko poglavarstvo.
Dakle, gradsko poglavarstvo je ovlašteno donijeti odluku kojom će urediti pitanje plaćanja naknade za korištenje (služnost) sustava DTK.
Ovdje treba urediti i pitanje “legalizacije” do danas položenih instalacija svih korisnika u sustavu DTK koji su to uradili bez ovlaštenja (uređenih imovinsko-pravnih odnosa) s jedinicama lokalne samouprave, a koji su takve radnje poduzeli u razdoblju od 30.prosinca 1992.god.
Prateći praksu jedinica lokalne samouprave na području Republike Hrvatske ustanovili smo (prema nama dostupnim informacijama) da je tek manji broj njih uredio ovu materiju i to u principu na vrlo sličan način (Split, Solin, Varaždin, djelomično Zagreb.)
Uglavnom su za razdoblje do donošenja odluke propisane manje visine naknade od one koja će se naplaćivati ubuduće, ali uz obvezu da te pravne osobe same u propisanom roku podnesu zahtjeve za “legalizaciju” i pruže konkretne dokaze u tom pravcu, te uz dodatnu obvezu jednokratnog plaćanja dospjele naknade.
Što se tiče visine naknade rješenja su različita, a naknada se kreće od 4-25 kn za razdoblje “legalizacije”, te od 10-50 kn za razdoblje od donošenja odluke.Kao orjentir može poslužiti i Pravilnik o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (NN br.135/99).
Mišljenja smo da kod normativnog uređenja ove materije treba razlikovati situaciju gdje je kao posljedica ustanovljenja služnosti radi izgradnje sustava DTK došlo do smanjenja tržišne vrijednosti zemljišta(redovito se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu) gdje jedinica lokalne samouprave treba na ime naknade nadoknaditi minimalno ono što na taj način gubi ,te dodatno korisniku služnosti naplatiti naknadu za služnost, od situacije gdje ustanovljenje služnosti ne utječe na umanjenje tržišne vrijednosti zemljišta( npr. na javnim površinama i nerazvrstanim cestama)gdje treba naplatiti samo naknadu za služnost.
Konačno,mišljenja smo da je neodrživ lakonski izražen stav( čak i na razini nadležnih državnih tijela)da danas nije poznato tko je vlasnik sustava DTK,pa slijedom toga jedinice lokalne samouprave mogu i moraju bez odgode poduzeti sve što je potrebno da konačno uprihode sredstva koja im po zakonu pripadaju,jer u protivnom postaju po različitim osnovama odgovorne za propuštanje.
Ovdje naglašavamo da iz svega navedenog proizlazi da je za jedinice lokalne samouprave nebitno navodno sporno pitanje što je država prodala stranom partneru jer je jasno da nije mogla prodati ono što nije njeno vlasništvo!
2. ČINJENIČNI ASPEKTI SUSTAVA DTK S PRIJEDLOGOM MJERA
Činjenica je da brojni pravni subjekti koji se bave pružanjem komunalnih i drugih usluga te brojni operateri koji imaju odgovarajuće dozvole za pružanje telekomunikacijskih i drugih usluga od strane nadležnog državnog tijela, bez bilo kakvog uređenja imovinsko-pravnih odnosa s vlasnikom zemljišta na kojem je izgrađen sustav DTK bespravno polažu nove instalacije po principu samovolje i vlastitog interesa, a na štetu vlasnika zemljišta ili su takve instalacij ranije položili.
Praksa pokazuje da se stanje u praksi pojedine jedinice ne razlikuje od opće slike za područje čitave Republike Hrvatske.
Takva praksa je neodrživa i mora se bez odgode izmjeniti.
U cilju sređivanja zatečenog stanja nužno je poduzeti slijedeće radnje:
- fizička identifikacija i snimanje postojećeg stanja DTK na podlozi svih danas raspoloživih tehničkih dokumenata (postojećeg katastara vodova, prikupljenih lokacijskih dozvola, drugih saznanja) uz poseban poziv svim korisnicima da izvrše prijavu položenih instalacija i podnesu zahtjev za korištenje sustava DTK uz prijetnju da će za slučaj da se ogluše na poziv biti primjenjene odgovarajuće sankcije,te sklapanje ugovora sa svim korisnicima DTK u vlasništvu jedinica lokalne samouprave,uz naplatu svega što do danas nije naplaćeno
- ustanovljenje i vođenje ažurnog katastra vodova (u skladu s Zakonom o državnoj izmjeri i katatastru zemljišta - članak 39. st. 1 t. 1, jedinica lokalne samouprave osniva i vodi katastar vodova)
- ustanoviti principe kontrole i nadzora korštenje sustava DTK utemeljene na principu legalnog postupanja korisnika i postupanju jedinica lokalne samouprave na principima dobrog gospodara(ovo podrazumijeva aktivnu ulogu npr.komunalnog redara)
- posvetiti brigu daljenjem razvoju sustava DTK kako kod opremanja izgrađenih dijelova grada tako i onih koji će se realizirati nakon donošenja prostorno-planske dokumentacije gdje posebno treba definirati planove potencijalnih korisnika sustava DTK (npr. upućivanjem javnih poziva zainteresiranim subjektima u fazi izrade DPU-a i sl.)
- posvetiti maksimalnu pažnju pitanju legalne izgradnje kako sustava DTK tako i postave kabela korisnika (inzistirati na propisanim dozvolama, tehničkoj dokumentaciji, uređenju imovinsko-pravnih odnosa i sl.)
PRIPREMIO: Goran Jurić
Dokument u prilogu:
PRAVNI I ČINJENIČNI ASPEKTI SUSTAVA DISTRIBUCIJSKE TELEKOMUNIKACIJSKE KANALIZACIJE.doc