Osnovni pojmovi vezani uz digitalnu zemaljsku televiziju

(eng. Digital Video Broadcasting – Terrestrial) engleski je naziv za sustav zemaljske radiodifuzije digitalnog videosignala putem kojega se u zemljama Europe, pa tako i u Hrvatskoj emitira digitalna televizija.

DVB-T2 je druga generacija sustava zemaljske radiodifuzije digitalnog videosignala putem kojeg se u Hrvatskoj emitira digitalna televizija unutar multipleksa MUX C i MUX E.

podrazumijeva odašiljanje televizijskih programa putem mreže radijskih postaja (odašiljača) koji su zbog fizikalnih zakona rasprostiranja elektromagnetskih valova u pravilu postavljeni na višim geografskim lokacijama (npr. Medvednica - Sljeme, Biokovo, Učka), kako bi se osigurala dovoljna razina elektromagnetskog polja za pokrivanje što većeg broja gledatelja kvalitetnim televizijskim signalom. Do nedavno je u upotrebi bio samo analogni način odašiljanja televizijskog signala. Analogni način (sustav) odašiljanja koristi jednu frekvenciju (televizijski kanal širine 7 ili 8 MHz) za odašiljanje jednog televizijskog programa. S druge strane digitalni način (sustav) odašiljanja koristi jednu frekvenciju (televizijski kanal širine 7 ili 8 MHz), za odašiljanje multipleksa signala u putem kojih se prenosi veći broj televizijskih programa i ostalih sadržaja.
Digitalni način odašiljanja televizijskog signala ima brojne prednosti kao što su: bolja iskoristivost radiofrekvencijskog spektra, bolja kakvoću slike i zvuka, mogućnost implementacije dodatnih sadržaja (digitalni teletekst i EPG), mogućnost implementacije televizijskog signala visoke kakvoće slike i zvuka (HDTV) te mogućnost korištenja povećanog omjera stranica slike (16:9).
Zbog svih gore navedenih prednosti Vlada Republike Hrvatske je na sjednici 31.07.2008. usvojila Strategiju prelaska s analognog na digitalno emitiranje televizijskog programa, u kojoj je kao glavni strateški cilj utvrdila potpuni prelazak s analognog na digitalno emitiranje televizijskih programa u Republici Hrvatskoj u razdoblju do 31. prosinca 2010. godine.

je uređaj za prijam, dekodiranje i pretvorbu digitalnog televizijskog signala u oblik pogodan za reprodukciju slike, zvuka i drugih podataka, koji može biti izrađen kao samostalni (vanjski) uređaj ili uređaj ugrađen (integriran) u televizijski prijamnik ili drugi uređaj. Prijamnik s MPEG-2 dekoderom može primati isključivo DVB-T signal standardne kakvoće (SDTV). Za prijem DVB-T signala visoke kakvoće (HDTV) potrebno je koristiti prijamnik s MPEG-4 Part 10 (H.264/AVC) dekoderom, s kojim je ujedno moguće primati i DVB-T signal standardne kakvoće (SDTV). Cijena prijamnika s MPEG-4 Part 10 (H.264/AVC) dekoderom je višestruko veća od prijamnika s MPEG-2 dekoderom.
U slučaju da korisnik koristi dodatni uređaj koji je spojen na televizijski prijamnik (npr. video snimač ili DVD snimač), koji ima samo analogni prijamnik (tuner), te da koristi televizijski prijamnik koji ima samo analogni prijamnik (tuner), tada mu je za taj uređaj potreban dodatni digitalni prijamnik, kako bi mogao istovremeno snimati jedan digitalni program i gledati drugi digitalni program. 

je slijed digitalnih signala koji sadržava više radijskih ili televizijskih programa i/ili drugih podataka što se istodobno prenose u jednom radiofrekvencijskom kanalu.
Kod analognog odašiljanja jedan televizijski program zauzima cijelu širinu jednog radiofrekvencijskog kanala. Kod digitalnog odašiljanja televizijskog signala odašilje se multipleks signala u kojem se nalazi veci broj televizijskih programa (4 ili 5 uz primjenu MPEG-2 norme) i dodatnih sadržaja. Digitalni način odašiljanja koristi postupke kodiranja koji omogućavaju da se u istu širinu kanala kao u analognoj televiziji smjesti veći broj televizijskih programa.

(eng. resolution) nam govori od koliko elemenata slike (eng. pixel) je sastavljena slika. PAL sustav analognog odašiljanja televizijskog signala, koji se nalazi u upotrebi u Republici Hrvatskoj, ima razlučivost 720 x 576 elemenata slike. Vertikalna rezolucija od 576 elemenata slike se odnosi na 576 vidljivih analizirajućih linija.
Kod televizije visoke kakvoće koristi se znatno veći broj elemenata slike (maksimalno 1920 x 1080), koji omogućava visoku kakvoću slike s puno više detalja.

(eng. Standard Definition Television) ili televizija standardne kakvoće: televizijski signal koji omogućuje standardnu kakvoću slike i zvuka sa 625 ili 525 analizirajućih linija po slici, uz analiziranje s proredom i omjerom stranica slike 4:3, prema referentnim ITU-R preporukama i referentnim SMPTE normama.

U Republici Hrvatskoj se MPEG-2 norma koristi za kodiranje DVB-T signala u standardnoj kakvoći (SDTV). Prijamnik s MPEG-2 dekoderom može primati isključivo DVB-T signal standardne kakvoće (SDTV). Za prijem DVB-T signala visoke kakvoće (HDTV) potrebno je obavezno koristiti prijamnik s MPEG-4 Part 10 (H.264/AVC) dekoderom, s kojim je ujedno moguće primati i DVB-T signal standardne kakvoće (SDTV). Cijena prijamnika s MPEG-4 Part 10 (H.264/AVC) dekoderom je višestruko veća od prijamnika s MPEG-2 dekoderom.

(eng. High Definition Television) ili televizija visoke kakvoće: televizijski signal koji omogućuje visoku kakvoću slike i zvuka što se, u odnosu na televiziju standardne kakvoće, postiže povećanjem broja analizirajućih linija po slici, promjenom načina analiziranja slike, povećanjem omjera stranica slike na 16:9 te promjenom kolorimetrijskih značajka slike, prema referentnim ITU-R preporukama i referentnim SMPTE normama.

HDTV formati slike kako je navedeno u ITU-R BT.709-5 preporuci posjeduju slijedeće karakteristike:

• 720p: 1280x720, 50 i 60 Hz, progresivno analiziranje (eng. progressive scan);
• 1080i: 1920x1080, 50 i 60 Hz, proredno analiziranje (eng. interlaced scan);
• 1080p: 1920x1080, 50 i 60 Hz, progresivno analiziranje (eng. progressive scan).

Oznaka „HD ready“ je predložena od EICTA udruge proizvođača opreme (European Information Communications and Consumer Electronics Technology Industry Associations) kako bi se razumljivo označila oprema koja je spremna zaprimati i prikazati TV signale u visokoj razlučivosti, te definirala minimalne tehničke uvjete uređaja za prikaz slike. Kako bi uređaj proizvođača dobio oznaku „HD ready“ mora poštivati slijedeće tehničke uvjete:

• Ekran mora imati minimalnu razlučivost od 720 linija;
• Sadržavati sučelja: komponentni video (analog YPbPr) i DVI ili HDMI;
• Podržavati slijedeće formate HDTV signala:
  • 1280x720, 50 i 60 Hz, progressive (720p);
  • 1920x1080, 50 i 60 Hz, interlaced (1080i).

Ovdje je potrebno napomenuti vrlo bitno upozorenje krajnjem korisniku da oznaka „HD ready“ ne podrazumijeva prikazivanje pune razlučivosti odašiljane slike HDTV odašiljaca (1080p; često označeno kao „full HD“). Većina „HD ready“ prijamnika ima matricu TV ekrana koja ne posjeduje dovoljnu razlučivost za prikaz 1080p signala. Rezultat je interpolacija slike u manju razlučivost koju uređaj može prikazati.

U digitalnoj zemaljskoj radiodifuziji koristi se MPEG-4 Part 10 norma poznatija kao H.264/AVC (eng. Advanced Video Coding). Primjena ove norme omogućava puno učinkovitije kodiranje nego primjena MPEG-2 norme. U Republici Hrvatskoj se H.264/AVC koristi za kodiranje DVB-T signala visoke kakvoće (HDTV). Za prijem DVB-T signala visoke kakvoće (HDTV) potrebno je obavezno koristiti prijamnik s MPEG-4 Part 10 (H.264/AVC) dekoderom, s kojim je istovremeno moguće primiti i DVB-T signal standardne kakvoće (SDTV). Prijamnik s MPEG-2 dekoderom može primiti isključivo DVB-T signal standardne kakvoće (SDTV). Cijena prijamnika s MPEG-4 Part 10 (H.264/AVC) dekoderom je višestruko veća od prijamnika s MPEG-2 dekoderom.

(eng. Electronic Programm Guide), elektronski programski vodič je sustav koji gledatelji mogu koristiti za navigaciju između programa, identifikaciju trenutne i slijedeće emisije („upravo sada i slijedeći“) na svakom programu. Sofisticiraniji EPG sustavi mogu se koristiti za postavljanje podsjetnika za gledanje programa, mogu pružati kratki opis sadržaja emisija, identificirati emisije na rasporedu za slijedećih nekoliko dana, pretraživati emisije po žanru i pružiti pristup dodatnim uslugama.

je dio radiofrekvencijskog spektra namijenjenog zemaljskoj radiodifuziji televizijskog signala u VHF radiofrekvencijskom pojasu III i UHF radiofrekvencijskim pojasima IV i V, koji se prelaskom na potpuno digitalni sustav odašiljanja oslobađa za nove radiodifuzijske usluge i sadržaje te za druge elektroničke komunikacijske usluge.
 

(eng. Multimedia Home Platform) je platforma, dizajnirana unutar DVB projekta, koja omogućava interaktivnost u sustavu digitalne televizije. MHP omogućava prijem i izvršavanje interaktivnih aplikacija baziranih na programskom jeziku Java na samim TV prijamnicima. Interaktivne aplikacije se mogu odašiljati zajednički s slikovnim i zvukovnim podatcima unutar digitalnog televizijskog kanala. Na primjer te aplikacije mogu biti: servisi za informiranje, igre, interaktivno glasanje, elektronička pošta, SMS poruke, ili prodaja. Za sve interaktivne aplikacije u MHP platformi potreban je povratni prijenosni kanal (npr. ADSL internetska veza).